Magyar
Srpski
Said – Robert Ožvar
Majka – Emina S. Elor
Lejla – Gabriela Crnković
Mustafa, Hafab, Taleb, Francuski vojnik, Helmut, Fulton, Rožer, Legionar – Gabor Pongo
Varda – Agota Ferenc
Malika, Siga – Terezia Figura
Brahim, Flautaš, Čovek, Naser, Arapin, Šef, Mibarek, Atras – Atila Mađar
Ahmed, Akademičar, Salem – Atila Giric
Omu – Livia Banka
Sir Harold – Zoltan Molnar, k. g.
Kadiđa – Silvia Križan
Neđma, Džemila, Prvopričesnica, Habiba, Devojka koja trči – Blanka Dieneš
Poslužnik, Policajac, Žandarm, Čuvar, Odličnik, Lamusin, Pjer – Bence Salai
Žena, Habiba – Edit Farago
Kadija – Daniel Husta
Muškarac koji je mokrio, Madani, Usta, Kadur, Larbi, Morales, Si Sliman, Husein, Ahmed – Daniel Gomboš
Blankenze, Foto reporter, Bankar, Misionar – Atila Nemet
Glas, Poručnik – Arpad Mesaroš
Narednik, Jojo – Zoltan Širmer
Gospođa Blankenze, Lala – Melinda Šimon
General – Ištvan Kereši
Vamp, Siga – Judit Laslo
Sin, M’hamed, Nestor, Naser – Daniel Tot, s. a.
Režija: Dino Mustafić, k. g.
Dramaturg – Željka Udovičić, k. g.
Scenografija – Jasmina Holbus, k. g.
Kostimografija – Blagoj Micevski, k. g.
Muzika – Irena Popović Dragović, k. g.
Scenski pokret – Miloš Isailović, k. g.
Dodaci kostimografiji – Adrien Ujhazi, k. g.
Lektor – Almoš Salai, k. g.
Ton – Akoš Dieneš
Svetlo – Balint Varga Šomođi
Šminka – Bojana Radović
Inspicijent, sufler, asistent – Čila Lovaš
Foto – Srđan Doroški
Plakat – Robert Lenard
„U 'Paravanima', drami čiji raspon seže od tridesetih godina devetnaestog do pedesetih godina dvadesetog veka (inače zamišljenoj kao prva u ciklusu od sedam drama koje je trebalo da nose naziv 'Smrt II'), drami koja obuhvata ovostranu realnost ali i svet mrtvih, Žene nije hteo, kako napominje Rože Blen u svojim Sećanjima, da suprotstavi 'dobre Alžirce zlim francuskim vojnicima', već da, osuđujući nitkovluk ugnjetača, prikaže 'i nitkovluk ugnjetenih kao njegov ogledalni odraz'."
„...Uprizorenje ’Paravana’ i u normalnim, a pogotovo u ovakvim, ’pandemijskim’, prilikama, predstavlja ozbiljan poduhvat, izazov sa kojim se mogu uhvatiti u koštac samo najsposobniji, ali i najposvećeniji ansambli – a ansambl Novosadskog pozorišta spada među retke takve kod nas.“ (Svetislav Jovanov, Nova S)
Reditelj o Ženeovom komadu: ,,Svako veliko djelo ima taj potencijal da prepoznajemo svoju stvarnost ili prošlost u univerzalnosti priče, karaktera i odnosa, emotivnih i misaonih tokova. Zanimljivo da je Žene i sam boravio na Balkanu. Njegova biografija je burna, pa su i zabilježeni zatvorski dani i putovanja po našim krajevima opisani u u romanu 'Dnevnik lopova'. Imao je svetački status u Francuskoj pa su se Sartr i Deride bavili njegovim životom i opusom u svojim studijama. Alhemijsko, ritualno, ponekad okrutno i sirovo jesu odlika njegovog pisma, kud ćete više razloga da ne prepoznamo i Balkan kod Ženea."
...I o glumačkoj ekipi: ,,To je čudesan ansambl, izuzetne posvećenosti teatarskom procesu. Tehnički savršeni i umom otvoreni za istraživanje izuzetno su inspirativni za reditelje. Za mene se ovaj rad u pandemijskim okolnostima sa 23 glumca na sceni ponekad činio kao nemoguća misija, ali evo uspjeli smo doći do premijere. Ponosan sam na sve svoje saradnike, glumce i publiku koja će doći jer to je danas pravi podvig."
