
Tokom većeg dela performansa, slušamo o životnoj priči neke druge osobe. Izvođača vidimo kao osobu koja nema ni prošlost, ni budućnost. Kao da postaje stvaran samo u trenutku kada se upale svetla reflektora, kada je scena spremna, kada je sve na svom mestu i kada se izrodi umetnički čin. Ipak, najčešće se ne govori o njemu samom, niti o njegovim strahovima, ranjivosti, sklonostima ili mišljenju.
U ovom performansu se međutim radi o ljudima koji nam otkrivaju svoje najdublje misli i najbanalnije priče. Na najprirodniji način - kretanje postaje stanje – i to bez filtera i predrasuda. Najveću slobodu koju mogu postići jeste osećaj vidljivosti, bilo to njihova osećanja ili fizičko stanje. Na taj način izvođač postaje središte performansa, u kom se telo kreće između prirodnog i spektakularnog.
Are we human or are we dancers (Da li smo ljudi ili smo igrači)? – jeste pitanje koje putuje sa bine ka publici.
Koncept, koreografija: Ioana Marchidan
Muzika: Alexandru Suciu
Izvođači: Laslo Bajko, Judit Balaž, Zoltan Deak, Ester Nađ, Emilia Polgar, Laslo Sekrenješ, Atila Vereš Nađ