
Proseravaju:
Emina Elor
Agota Ferenc
Terezia Figura
Atila Giric
Daniel Husta
Atila Mađar
Arpad Mesaroš
Gabor Pongo
Po tekstovima Rudolfa Eriha Raspea,
Harija Frankfurta, Marka Tvena
i po srednjevekovnim narodnim pričama o Tilu Ojlenšpigelu
napisao je: Dejan Prćić, k. g.
Dramaturg: Dejan Prćić, k. g.
Tekstovi pesama: Robert Lenard
Scenografija: Nora Arva, k. g.
Kostim: Srđan Perić, k. g., Milica Radovanović, k. g.
Muzika: David Klem, k. g.
Asistent režije: Gabor Pongo, Anja Čuković, k. g.
Svetlo: Balint Varga-Šomođi
Ton: Vukašin Vojvodić
Sufler, inspicijent: Aleksandra Biro, Čila Lovaš
Šminka: Bojana Radović
Foto za plakat: Luka Trajković, k. g.
Foto: Srđan Doroški
Predstavu je finansijski podržala: Gradska uprava za kulturu Grada Novog Sada
* * *
Rediteljska eksplikacija
Rediteljka Tara Manić u rediteljskoj eksplikaciji kaže: "Mendace veritas". Istina je u lažima - krilatica je lika Barona Minhauzena. Kroz dijalog sa upravom Novosadskog pozorišta, dolazimo na temu: šta je zajedničko za mađarski i srpski mentalitet? Kao predložak nudim mitove o Baronu Minhauzenu i Tilu Ojlenšpigelu - mojim omiljenim likovima iz detinjstva - čuvenim likovima nemačke folklorne kulture, koji su danas dostigli nivo arhetipa i postali sastavni deo: slenga (baronisanje), nauke (Minhauzenovi brojevi), menadžmenta (Minhauzenov sindrom na poslu) i medicine (Minhauzenov sindrom). Prevazilazivši isključivo književni diskurs, ovi likovi sami su dosegli nivo fenomena. Kroz fantazmagorični, pastoralni, bajkoviti narativ o Minhauzenovim putovanjima kroz vekove i prostor, koji se gotovo može činiti dečjim, preispitujemo mnogo ozbiljniji i opasniji fenomen - laganje i proseravanje (pojam preuzimam iz filozofskog eseja "On Bullshit" Harija Frankfurta, koji smo zbog preispitivanja istog fenomena interpolirali u tekst). Dramatizacijom svih navedenih materijala: srednjevekovnih mitova o Tilu, priča o Baronu, Tvenovog "Dnevnika Adama i Eve", kao i eseja "O proseravanju", napisali smo novi dramski tekst "Til Ojlenšpigel - o proseravanju", literarni predložak za novu ansambl predstavu Novosadskog pozorišta.
U doba imperativa svakovrsne komunikacije, a samim tim i sveopšteg proseravanja, osetila sam potrebu da svojom predstavom ne preispitujem psihološki, intimni život nekog dramskog lika - već sopstvenu stvarnost, stavljajući u centar pitanje: koje su posledice onoga što svakodnevno izgovaramo, u velikim količinama? Iako smo sasvim oguglali na eksplicitne i nasilne događaje, trilerske zaplete iz serija i života, čini mi se da smo zaboravili nešto podjednako opasno - malu, svakodnevnu, gotovo neprimetno izgovorenu laž, koja dovodi do jednako opasnih posledica. Naša namera će kroz ovu predstavu, u duhu Tila Ojlenšigela, biti samo da se ne proseravamo."